Nema boga https://blog.dnevnik.hr/nemaboga

petak, 18.08.2006.

Dragi Đelo,

Molim te odaberi "The Root of all Evil" za prikazivanje na HTV-u. Serija ima samo dvije epizode, napravio ju je Richard Dawkins (kod nas možda najpoznatiji po knjizi "Sebični gen"), pridukcija je Channel 4 za BBC pa sudeći koliko njihove produkcije ima na televiziji pretpostavljam da zadovoljavaju kvalitetom i da znaš koga nazvati.

-----------

Ne znam hoće li Đelo Hadžiselimović ikad ovo pročitati, i hoće li se ta serija ikad pojaviti u programu (Trstenjak djeluje daleko opakije od njega...). Nebitno, u toj je seriji najbolji primjer ikad (u dvije minute!) kako objasniti ateizam vjernicima. Sa većinom se lako složiti kako ne vjeruju u Afroditu, Amona, Tora, Zeusa, Nevidljivog Rozog Jednoroga, Letećeg Špageti Čudovišta ili kojeg drugog boga. U skladu s tim, svi smo mi većinom ateisti i razlikujemo se nejčešće samo u jednom od mnogih bogova.

nedjelja, 06.08.2006.

Za ulazak u nebo...

Konstantno se ponavlja priča kako su bombaši samoubojice (ili bilo koji slični počinitelji zločina u kojem svjesno žrtvuju sebe) uvjereni u to kako će ih taj čin smjestiti direktno u nebo i dati im hrpu djevica... Iako to jest jedna od priča koje slijede status "mučenika" koji si time ti zločinci pripisuju, vjerujem kako je to ipak minoran detalj i kako je u osnovi takvih zločina beznađe pojedinca i nemoć utjecanja na vlastiti život. Te osobe su laka meta pravih zločinaca, vjerskih fanatika koji će istoristiti takvo stanje uma i postaviti religijske vrijednosti kao smisao u životu te osobe. Jasno je vidljivo kako je u takvom okruženju moguće pronaći ljude sposobne za detonaciju pojasa s eksplozivom oko svog struka - no beznađe ma kako veliko bilo nije izgovor za zločine.
Ono što jest zločin, daleko veći od pojedinačnog čina svakog bombaša samoubojice (ma koliko njegove žrtve bile vidljivije i mjerljivije) jest religijski fundamentalizam. Bez obzira o kojoj se vjeri radi, no Islam se pokazao kao najzloćudnija od svih religija u današnjem svijetu. Od iskorištavanja vlastitih vjernika do apsolutne netolerancije prema drugačijim svjetonazorima, glavni i dominantni "argument" Islama jest nasilje. Nebitno je što postoje Muslimani koji se ograđuju od nasilja i ne podržavaju ga, Islam kao religija u ovome trenutku ovisi o nasilju i to je njegova osnovna karakteristika.
Naravno, postoje tone "opravdanja" kojima će nenasilni Muslimani pokušati relativizirati tu činjenicu, no sva ona zajedno su nebitna. Same "tradicionalne vrijednosti" koje Islam propovjeda su, u nekim slučajevima, zločini za sebe u suvremenom društvu - od odnosa prema ženama (dominantan broj Muslimanki je nasilno postavljen u potčinjen odnos muškarcima) i stava prema homoseksualcima pa sve do nasilja/smrtnih kazni za ateizam i bogohuljenje. Imami i hodže su u osnovi u pravu, Islam kakvog danas poznajemo jest ugrožen i ne može opstati neizmjenjen u odnosu na slobode svake osobe u modernom društvu. Njihova borba za "tradicijske vrijednosti" je zapravo borba protiv razvoja ljudske svijesti o sebi kao vrsti i pojedincu, realnosti i činjenica koje znamo o svijetu koji nas okružuje i koje razbijaju okove koje su zadrta religijska tumačenja nudila u prošlosti. Sredstva za tu borbu su strah, neukost, siromaštvo i nasilje - i baš u tim okolnostima radikalni Islam ima najviše uspjeha.
Najbizarnije u svemu jest to da su priglupi danski desničari imali pravo sa onom karikaturom (koja bi zaista i mogla biti sastavni dio Hezballahove zastave) - Muhamed je danas najobičniji simbol bombaša samoubojica, nazvna točka besmislenih zločina.

utorak, 01.08.2006.

Naci Izrael

Izrael svjesno i planski čini ratne zločine, uz jaku medijsku kampanju u SAD - jer je to jedino stvarno pokriće koje im treba. Hezbalah jest radikalno religiozna teroristička organizacija, ni prva ni zadnja. Izrael je radikalno religiozna teroristička država, što također nije neki pretjerano novi koncept, no postoji riječ kojom svi oni koji ga pokušavaju opravdati mlate kao čarobnim štapićem. Riječ je naravno "antisemitizam". Najnoviji je primjer Mela Gibsona, koji je vozio pijan i kao najgori antisemitski ispad imao izjavu "Židovi su krivi za sve ratove" (ili nešto slično). Izjava koja je u osnovi pogrešna, što je trivijalno lako za pokazati - no njeno napuhivanje je upravo u ovom kontekstu Izraelskog klanja po Libanonu, u najmanju ruku neprimjereno.
Da pojasnim, pojam "Židovi" se danas kolokvijalno, pogotovo u kontekstu ratova, odnosi na nacističku vlast i vojsku države Izrael, koju oni danas predstavljaju a time se kite kao da predstavljaju i sve Židove svijeta. Suditi o bilo kome, sa bilo kojeg stanovišta, na temelju nečije nacije ili religije je apsolutno besmisleno, pogrešno i glupo. Suditi o vladi i vojsci neke države na temelju (zlo)djela koje čini, i referirati se na njih terminom koji oni sami sebe kite je nešto potpuno drugo. Jednako kao i govoriti o tome da su Arapi odnosno Muslimani srušili WTC u New Yorku, tako se može govoriti da su Židovi pobili nenaoružane promatrače UN ili hrpe djece na spavanju u Qani. Jednako kako postoje i Muslimani koje takva generalizacija smeta, jasno je kako postoje i Židovi koje smeta ova druga generalizacija - no i jedni i drugi trebaju biti svjesni kako su počinitelji tih zločina bili zaogrnuti u boje te vjere/nacije upravo s namjerom da uz svoj zločin potpišu cijelu vjeru/naciju.
Postoje Židovi koji se protive takvoj politici koja Židovstvo izjednačuje sa ratom i zločinima. Mordechai Vanunu je vjerojatno najpoznatiji kao čovjek koji je prvi javno progovorio o izraelskom programu izrade atomskih bombi. Sad su uočljivi i mirovni aktivisti koji su se pkupili u Izraelu kako bi prosvjedovali protiv ovog rata. No, i pored svih, ostaje mi u sjećanju poručnik David Zonshein, bivši elitni padobranac izraelske vojske koji je odležao u zatvoru jer je odbio činiti zločine na okupiranim područjima.
Da, antisemitizam je stvaran, postoje pojedici, pa čak i pokreti koji aktvno mrze Židove, sve Židove samo zbog toga što su Židovi. Jednako tako, bar je to očito u nama ovdje bliskoj regiji, postoje pojedinci (i pokreti i stranke u određenim slučajevima) koji mrze Hrvate, Srbe, Albance, Bosance, Hercegovce, Slovence, Dalmatince, Zagorce... Podizanje prašine oko antisemitizma zbog diskutabilnih izjava jednog glumca/režisera je upravo relativizacija stvarnih zločina koji se u ime tog istog Židovstva čine iz sata u sat.
Naravno, ono što je upleteno u svu propagandu koja se tiče samog rata, fotografije i "dirljive priče" vojnika koji su netom počinili zločine u tuđoj zemlji jest kako im "vjera daje snage". Medijima definitivno nije uvijek jednostavno prepozanati tko je pravi glumac i tko je napravio ozbiljan zločin...

ponedjeljak, 31.07.2006.

Srušeni simbol

Predstavlja li župnik Crkvu? Crkva bi htjela da je tome tako samo ako joj to odgovara (a odnosi se zapravo i na bilo kojeg vjernika), i upravo u tome leži tajna zakulisnih spletki koje su evoluirale stoljećima kako bi bile glavni Crkvin alat za politički utjecaj. Ovih dana možemo pratiti kako taj alat djeluje u praksi i žrtvuje dio vlastitog najvjernijeg stada.

Riječ je o Škabrnji, odnosno o tome kako je župnik Boris Pedić sustavno stvarao atmosferu nesnošljivosti i mržnje prema srpskim povratnicima i tako de facto nagovorio četvoricu mještana na zločin. Ono što je najgore, taj zločin je suštinski identičan onome koji je počinjen nad Škabrnjanima '91. - razlika je samo u intenzitetu. I jedni i drugi su htjeli otjerati one iz drugog sela (druge nacije, vjere...) da napuste svoje domove i jednostavno nestanu. Intenzitet je naravno vidljiv na posljedicama, umjesto mrtvih tijela su razbijeni prozori - no svakome tko je čuo komentare demonstranata Jadranki Kosor jasno je da bi ta ista četvorica jednako koristila i minobacače da su ih imali. Tako je Crkva, kroz tog župnika, pretvorila Škabrnjane iz žrtava u zločince.

Svakako, nadbiskupski ordinarijat u Zadru se ogradio od izjava tog župnika, mlako i nemušto. Time se daje javna poruka ("ne podržavamo to što govori") a privatna poruka ("podržavamo to što radi") stiže šutnjom. To što konci tog plana (ma koliko to Mesić pokušavao razblažiti pričom o "pijanim budalama") vode preko biskupa Bogovića do Markice Rebića, Crkva neće ni spomenuti a država se neće ni usuditi taknuti. Okviri plana su jasni, talibansko radikalna desnica (Crkvi najmilija) u Hrvatskoj gubi svoja zadnja uporišta, od Alke pa do ovogodišnjeg sudjelovanja Srba u obilježavanju Dana domovinske zahvalnosti. I upravo je na taj datum tempiran ovaj incident, možemo slobodno reći prvi u nizu. Napetost je tu, radi se na polarizaciji javnosti (zamjenom teza po kojoj su žrtve ta četvorica u zatvoru, sa "logikom" da svatko tko to negira negira i srpski zločin u Škabrnji), a postoji i idealna prilika za eskalaciju nasilja neposredno pred praznik. Prvi put će ove godine Srbi povratnici obilježavati svoj crkveni blagdan svetog Ilije, 2. kolovoza. Jasno je kako je to prije svega politički čin (povratak, reintegracija, nacionalna prava...), no jednako je tako i logična incidentna situacija. Čak i ako Srbi ne naprave incident (čemu se naši vrli planeri usrdno nadaju), napraviti će ga oni sami. Ako je za ovo kamenovanje i palež bilo dovoljno da su napadnuti "dizali tri prsta", "crtali leptire u kojima se mogu vidjeti ocila" i "svirali harmoniku u svom dvorištu na dan pada Škabrnje" (koji gradacijom idu od gluposti preko besmisla do negiranja legitimnog prava, čak i da se to zaista tako dogodilo) onda je obred poput ovog za tog sveca podloga za masovno krvoproliće.

Naravno, male su šanse da se takvo što dogodi, manje zbog toga jer si država to ne smije dozvoliti, daleko više jer to nije u interesu Crkve. Taj plan služi samo tome da Crkva demostrira vladi svoju moć nad tom desničarskom družinom (koji zauzvrat dobivaju auru "zaštitnika hrvatstva") i javno će se prikazati kao činitelj smirivanja. Jedina šteta je usputna, relativizacija zločina počinjenog nad Škabrnjanima i pretvaranje žrtava u krvnike. Zločin iz 1991. ostaje i ovaj iz 2006. ga ne može nimalo umanjiti. No vrijedi i obratno, ovog iz 2006. onaj iz 1991. ne može opravdati. Onog dana kad takvi župnici (i biskupi i bivši špijuni) prestanu biti nedodirljivi zbog poticanja na zločin i govora mržnje, tog ćemo dana postati razumna zemlja.

nedjelja, 23.07.2006.

A što kad bi bog zaista i postojao?

Čovjek kojeg ćete bez problema povezati sa opisom "ugledni intelektualac" mi je nakon što smo se dotakli religije postavio tezu da su ateisti samo oni koji nisu još upoznali boga. Pokušao je to potkrijepiti jednostavnim rezoniranjem, koje ide otprilike ovako: ako sam ateist, a ateizam nije religija i ne temelji se na dogmama znači da postoje argumenti koji navode na zaključak kako bog ne postoji. Jednako tako, tvrdi on dalje, ukoliko bi se u danom trenutku pojavili dokazi koji govore u prilog postojanja boga, svaki ateist bi ih trebao prihvatiti kao takve. Znači, ateizam je samo faza koja traje do "prosvjetljenja". Logički, do samog zaključka, besprijekorno. Da, ateizam nije religija niti vjera, ateizam je posljedica razmišljanja i testiranja dogmi. No dokaz o postojanju boga mora biti logički univerzalan, ne može biti individualno "prosvjetljenje" nego se mora moći istovremeno i univerzalno primjeniti na sve koji slijede logičko razmišljanje. Razna "svjedočanstva" i "osobna iskustva" imaju identičan kredibilitet kao i moj "dokaz" koji potežem kada religijska rasprava skrene u te vode - jednostavno kažem da znam da boga nema jer smo jednom bili u situaciji ili on ili ja, a eto ja sad ovdje stojim i pričam. To je moje svjedočanstvo vjerodostojno u najmanju ruku kao i ono "vidjelaca" iz Međugorja.

No ipak, postavimo jednu zamišljenu situaciju - bog i to kršćansko/muslimansko/židovski bog postoji. I kao takav se ukaže nekom vjerniku, i pruži bilo koji dokaz koji je potreban da taj vjernik zaista bude siguran da mu se to zaista obraća direktno bog (znači da taj čovjek ne misli da je poludio jer čuje glasove, nego da zaista zna da je to bog). Zamislimo da sad taj bog zatraži od tog čovjeka da bude njegovo oruđe (o čemu postoji sijaset "primjera" u Bibliji) i kaže mu da ubije one pedere sa četvrtog kata, djecu koja su pišala po crkvi i onoga koji ga negira na internetu. Ako posluša, hoće li ikome taj dokaz išta značiti?

Sad se malo zaustavimo, da ne uletimo u raspravu bi li to bog uopće tražio - nebitno što je Biblija puna primjera sličnih upravo takvima - trebali bi se složiti da bi bog to mogao, makar teoretski ako ništa drugo zato jer je svemoguć, tražiti. I drugo je pitanje, vjerniku ili nevjerniku svejedno, kako bi reagirao kad bi taj bog to zatražio od tebe?

petak, 21.07.2006.

Bet Israel

Danas je bila pressica u Židovskoj općini Zagreb gdje su se "pravovjernici" pjenili protiv "krivovjernika" - s tim da su i pravo i krivovjernici ovaj put Židovi. Za one koji nisu pratili razvoj događanja bi se ukratko mogao opisati sa time da je u Židovskoj općini nastupio raskol (oko nimalo vjerskog pitanja upravljanja imovinom), smjena dotadašnjeg rabina, istupanje dijela Židova iz te općine, dolazak novog rabina i pred par dana su oni disidentski Židovi osnovali svoju vjersku zajednicu i u njoj je sada opet onaj stari rabin. Ta je nova židovska vjerska zajednica nazvana Bet Israel, a da ne bi bilo zabune, i Židovska općina je isto tako vjerska zajednica (nema veze sa općinama kao teritorijalnom ili upravnom cjelinom).

E pa danas su se ovi iz Židovske općine našli obrecati na državu da im se petlja u posao. Brutalno (naravno zazivajući Holokaust) i bezobzirno, tvrdeći da je država protuzakonito registrirala Bet Israel i stoga namjerno uništava i rasparčava židovsku zajednicu u Hrvatskoj. Pozivaju se pritom na zakon o vjerskim zajednicama, koji nalaže da vjerska zajednica mora imati 500 članova, postojati 5 godina i imati svoje "sveto pismo" neke vrste (način očitovanja i prakticiranja vjere). I ignorira da Bet Israel ima sve to jer oni nisu sami po sebi vjera, oni su Židovi (kojih ima u Hrvatskoj više od 500, postoje par tisuća godina a i imaju nekakav Talmud i Toru i par ostalih) jednako kao i Židovi iz Židovske općine. Naravno, to što ovi njih ne doživljavaju "pravovjernima" to je njihov problem a ne problem države, i tu pada i posljednji njihov današnji "argument" - ne dijeli ih država nego njihova vlastita pohlepa.

Riječ je naravno o "povratu imovine" (posljedici jeftinog politikantstva iz početka devedesetih, koju danas svi bijesno debelo plaćamo i koja je u najmanju ruku na sumnjivim osnovama) - Židovske zajednice bi trebale dobiti značajne nekretnine temeljem toga i sam raskol je nastao oko podjele tih nekretnina (oštrili su ražanj sa zecom u šumi). Oni koji danas čine Židovsku općinu su tada istjerali ove iz današnjeg Bet Israela i očekivali kako su riješili sve što treba da se okoriste budućim profitima. Ovi iz Bet Israela ne žele biti zakinuti pa su sada, na razini koju više ne može kontrolirati ekipa iz Židovske općine, ponovo uskočili u podjelu imovine. Naravno, ovi iz Židovske općine sada se pjene na sve strane, spominju kako je to nauštrb poreznih obveznika u patetičnom pokušaju pridobivanja javnosti (raskol unutar neke vjerske zajednice proračun ne košta gotovo ništa, sredstva predviđena na bivšu jednu sada se dijele na dvije). Jasno im je kako ne mogu spriječiti njihovo osnivanje, žele ga samo odgoditi na pet godina u nadi da će do tada se domoći makar većeg dijela kolača od kojih im je svima skočila slina (i pjena) na usta.

Sad je pravi trenutak za preduhitriti "političku korektnost" - ovo nabrojano nisu rasne/vjerske/nacionalne predrasude prema Židovima nego gole činjenice. Pohlepa Katoličke crkve (kao jednako tako vjerske zajednice poput ovih dviju ali druge religije) je u najmanju ruku nekoliko stotina puta veća (ako je mjeriti po vrijednosti svega što su htjeli/pokušali/pokušavaju zagrabiti - hej oni tvrde da imaju pravo na povrat Utrina!! što je nenadmašna bahatost i pohelpa), pa ako je netko sklon etiketiranju neka lijepi etikete po Kaptolu. Ono što je ovdje bitno jest da ovo nije nikakva generalizacija, među Židovima u Zagrebu danas su njihovi najistaknutiji članovi, oni koji vode obije te zajednice, lakomi i pohlepni egoisti puni mržnje te se u skladu s tim i ponašaju. To su ljudske osobine a ne osobine vjere ili nacije i odnose se upravo na te ljude, zle i zlonamjene, umišljene i bahate. I nadasve, nesposobne, ma koliko im taština branila da to uvide.

četvrtak, 20.07.2006.

Djecoubojica

Majka koja je udavila svoje petero malodobne djece u kadi ponovo se vrti po vijestima jer joj uvažena žalba pa će joj se ponovo suditi.

Razlog zbog kojeg je odlučila to učiniti je da joj djeca ne bi završila u paklu, jer ih je loše odgajala pa je zaključila da je bolje da ih ubije dok su nevini. Uopće nije bitno da li je ona psihički bolesna osoba i da li je ona bila svjesna posljedica svog čina. Jer bez obzira da li je ona zakonski odgovorna za svoje postupke ostaje otvoreno pitanje odgovornosti za pakao. Svi oni koji tvrde da pakao postoji i to koriste za zastrašivanje ljudi odgovorni su za ovih pet ubojstava. Lupetanje o oprostu je besmisleno, jer je na primjer nepriznavanje postojanja Duha svetoga je neiskupljiv smrtni grijeh koji vodi direktno u pakao. I sad zamislite da neki pravi vjernik, roditelj djeteta koje već pokazuje sumnju u neke dogme i postavlja pitanja, naleti na ove stranice, gdje otvoreno i odgovorno tvrdim da je taj Duh sveti izmišljotina i to čak ne ni originalna. I taj naš hipotetski roditelj, znajući kako se to njegovo dijete služi internetom i bolje od njega, dođe do jedinog logičnog zaključka kako će spasiti svoje dijete od pakla. Istina, svoju će dušu pritom žrtvovati, no on je na to spreman jer je dobar roditelj koji svome djetetu želi najbolje. Pa će ga ubiti da ga spasi. Zato je pakao zločinački koncept.

Njena je logika, sa pozicije dogme o paklu, besprijekorna - ona će zbog toga što je učinila završiti u paklu, no spasila je petero duša njoj najdražih osoba i smjestila ih direktno u raj. Ona to ne bi učinila da joj nije bilo stalo do te djece - neki stranac koji je osuđen na pakao joj ništa ne bi značio. Ne znam da li je katolkinja, no onaj koji jest može se i ispovijediti, taj famozni Duh sveti će u njenoj duši vidjeti kao ona nije vjerovala da čini zlo te će dobiti oprost grijeha i pridružiti im se u raju...

Pakao ne postoji, jednako kako ne postoje ni raj ni duša ni bog/bogovi. Ni Duh sveti. Svaka religija koja tvrdi da je njihov bog stvorio sustav vječne muke za sve one koji ne žive u skladu sa onim kako ta religija propisuje je zločinačka religija, a kad bi i to što tvrde bilo istina, tada bi taj bog bio zločinac (kao i svi njegovi sljedbenici) protiv kojeg je nužno boriti se kako bi se ukinuo taj nenadmašni zločin. No to je laž, izmišljena kako bi dala moć onima koji ju šire. I samo oni koji uvjeravaju druge da pakao postoji zaslužuju da završe u tom paklu kojeg propagiraju. Upravo zato svi oni koji su toj ženi sa početka priče pričali o paklu trebaju sjediti u sudnici optuženi za govor mržnje i poticanje na ubojstvo.

Nema sredine, nema kompromisa, jednostavno zato jer je pakao dogma. Ili ne postoji, pa samim tim ne postoje ni ostale dogme - ili je bog koji ga je stvorio zao i zločinački bog, a njegovi sljedbenici mračne legije smrti i uništenja.

Pravo na mržnju

Palestinska paravojska je zarobila tri izraelska vojnika, u latentnom ratu koji traje desetljećima. Izrael je reagirao zločinački, i tu nema izgovora ni opravdanja. Nakon toga mu se u zločinu pridružio i Hezballah, pa je krug zatvoren, ni oni nemaju ni izgovora ni opravdanja. Ostavimo propagandu, niti su ti vojnici "oteti" niti Izrael ima "obrambene snage", niti Hezballah predstavlja bilo koga, a pogotovo zločini jednih nisu valjan razlog za zločine drugih.

Motivaciju i opravdanje za svoje zločine ti zločinci, i sa jedne i sa druge strane, traže i dobivaju u svojim religijama. Uzroci ovih ubojstava koja pune medije jesu dogme kojima je cilj samo jedan - očuvati sustav zaglupljivanja, tereta selektivne istine (i pogotovo selektivne povijesti) koji je jedino što održava religiju.

Najbizarnije je to što im je, po vlastitim učenjima, bog isti. Kao i kršćanima uostalom. I svakom je ratnom zločincu koji je to od njega zatražio (a jesu, javno i masovno) taj bog podario snage da taj zločin počini. Bar tako tvrde oni koji su u božje ime dali svoj blagoslov zločinima - iako su ti prvi u negiranju zločina samog. Crkve cijene one koji su spremni umrijeti zbog svoje religije, jednako kao i one koji su spremni i ubiti zbog nje.

Jedina razlika između Izraelaca/Židova i Palestinaca/Muslimana je u religiji (jer im je sam pojam nacionalnosti definiran time) i oni svoje žrtve i biraju i vrednuju samo i isključivo po tom kriteriju. A ta je razlika i osnova mržnje za koju i jedni i drugi smatraju da im je bogomdana što najčešće "dokazuju" selektivnom poviješću. To što su Židovi bili žrtve 12 godina genocida u nacističkoj Njemačkoj koja ih je htjela istrijebiti ne daje državi Izrael za pravo da 58 godina provodi genocid nad Palestincima u zemlji koju su trebali međusobno podijeliti. Niti to što Palestinci odrastaju u izbjegličkim kampovima već generacijama im ne daje za pravo na odmazdu raketama po Izraelskim gradovima ili bombaše samoubojice u javnom prijevozu. Ali to im može poručiti samo netko tko im se nameće kao moralni autoritet - njihovi ljudi od vjere, njihovi rabini i imami.

"Ceux qui peuvent vous pousser a croire des absurdités peuvent tres bien vous inciter a commettre des horreurs" zapisao je Voltaire prije nekih 250 godina. "Oni koji te mogu nagovoriti da vjeruješ u apsurdno, mogu te nagovoriti i da činiš stravično" vrijedi jednako i danas.

utorak, 18.07.2006.

Evanđelje po Beni

Papa, kažu mediji, piše knjigu o Isusu. Naravno da svatko ima na to pravo, no praktički svaki put kad si je neki Papa uzeo za pravo raditi tako nešto nastalo je sranje oko toga. Naime, svi kršćani (religija koja se zasniva na tome da je Isus bio Krist i da je Biblija Sveto pismo) nisu nužno i katolici, naprotiv. Uz to, sve kršćanske nekatoličke crkve imaju osnovnu zamjerku katoličkoj upravo to da izvrće Isusove poruke i podređuje vjeru svjetovnim stvarima, poput akumuliranja imovine. Najupečatljiviji je promjena stiha "Blago siromasima: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Matej 5:3), koji je postao "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" - uz objašnjenje da možeš imati imovine koliko hoćeš sve dok si umišljaš da si siromah ("u duhu siromaštva") jer samo takvi imućni siromasi mogu davati crkvi.

Nimalo ne sumnjam u to da će Beno napisati još jednu bogohulnu stvar (niti imam išta protiv toga, to uostalom i sam radim) u očima svih onih kršćana koji više vjeruju Bibliji nego Papi. Ono što je jasno jest da će ta knjiga nužno morati biti još jedna revizija same Biblije koja se raspada pred životnim činjenicama koje danas znamo. Od toga da je Isus Nazarećanin, ako i jest postojao kao povijesna osoba, bio od minornog političko/religioznog značenja tokom svog života, a pogotovo nije bio Krist u smislu proročanstava iz Starog zavjeta, pa do toga kako zapravo izgleda i funkcionira svemir koji nas okružuje. Biblija kao kompilacija praznovjerja koja su davala "objašnjenja" za pojave i događaje koje ljudi nisu znali objasniti prije nepunih 1700 godina (da, Split jest stariji od Biblije u današnjem smislu te riječi) jednostavno ima toliko faktografskih grešaka da ne može podupirati nikakav autoritet. Do sada je bilo moguće taj autoritet držati umjetnim putem koristeći činjenicu da je praktički bilo nemoguće da nevjernici razmjenjuju svoja pitanja, iskustva i ideje. Informacijsko doba je donjelo upravo ovu mogućnost koju i ja iskorištavam - razmjenu ideja. A to je dovelo do toga da je sama Biblija postala najjači argument protiv svih religijskih gluposti koje servira crkva da bi zadržala svoju moć.

Zato Ratzi piše to što piše. Jer bilo je lako dok su nevjernici bili oni koji ne vjeruju u "pravog boga", sad su došli pravi nevjernici, oni kojii ne samo da ne vjeruju u bogove, nego im to nije ni bitno jer pokazuju i vjernicima kako crkva i religija nemaju sa vjerom veze (pogotovo na način kako su tradicionalno funkcionirali). A više ni ne smiju primjenjivati otvoreno nasilje...

ponedjeljak, 17.07.2006.

Šljem za molitvu

Paul Davies je napravio ovaj šljem za molitvu kao umjetničku instalaciju (realno, a što danas nije umjetnost?). Stvar je plastičan šljakerski šljem sa krdom antena (najobičnijih teleskopskih kakve su na svakom dobrostojećem radiju iz osamdesetih) koje naravno omogućavaju da korisnik prima signale koje mu šalju bogovi. Ergonomija i način upotrebe su vidljivi na sličici, a veće slike i popratno preseravanje su dostupni klikom na ovu malu uz tekst.

Možda zamijeni krunicu jednog dana... Znam da su male šanse no smijem li se i ja nečemu nadati?

subota, 15.07.2006.

Masturbacija

Nekidan je Živko Kustić u Jutarnjem, u klasičnoj maniri zadrtog starog drlkadžije, mantrao o tome kako je Crkva jedina koja brani mladež od prekomjerne masturbacije.
Prvo, da ponovimo činjenice: masturbacija je ne samo potpuno normalna nego i posve poželjna, pogotovo u pubertetu. Njome otkrivamo vlastitu seksualnost, erogene zone i načine koji nam odgovaraju za seksualne kontakte. Uzajamna masturbacija, ili peting (lijepa hrvatska riječ još od Štulićevog povezivanja sa dosadom i disko muzikom u "Provedimo vikend zajedno"), je osnova spoznaje spolnosti i suprotnog spola (za većinu) i kao takva apsolutno nužna za razvoj zrele osobe (a da ne spominjemo koliko je zabavna).
Seks je potreba i bilo kakvo potiskivanje te potrebe nužno vodi do poremećaja osobnosti, kod nekih i do patoloških psiholoških stanja. Masturbacija je oblik seksa, nimalo "ljudski porok" - svi viši primati, oba spola, masturbiraju. Potpuno prirodna stvar.
Sada dolazi propovjednik, zadrti stari drkadžija, koji u ime Crkve to proglašava pogrešnim, pače pogubnim. A sad pogledajmo što kaže njegova ikona, Isus, koji intenzivno masturbirao da bude u milosti božjoj i to prepručivao ostalima. Piše u Bibiji, Matej 19:20 - a uzmite u obzir da je takvo (masturbacija) tumačenje izjave "A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga" vjerojatno najrazumnije u odnosu na ostala dva: samokastracija ili uzdržavanje. Da pojasnim, kad bi trebao dati doslovno tumačenje tog stiha, vjerojatno bih uzeo u obzir ostala zvjerstva u Bibliji, pa bih vjerojatno odabrao da je to preporuka samokastracije za ulazak u kraljevstvo nebesko. Ipak, u ovako neformalnom okruženju, i pogotovo kao preporuku mladima, dajmo tome ton hunanizma koji se s vreena na vrijeme pojavljuje u toj knjizi, pa recimo da bi ipak mogla biti preporuka masturbacije a ne samosakaćenje. Treća interpretacija tog stiha, ona službeno crkvena, jest da je to poziv na uzdržavanje od spolnosti (i to im daje pokriće za perverziju zvanu celibat o kojoj sam već pisao) - patetično smiješno tumačenje načina za "onesposobiti samoga sebe" što je prilično eksplicitan izraz. Ostajem kod masturbacije kao humanističkog rješenja.

četvrtak, 13.07.2006.

Molitva

Ne bježim od rasprava sa teistima svih varijanti, tako da sam kroz godine skupio dovoljno iskustva da već nakon uvodnih par rečenica debate mogu predvidjeti kako će se razvijati i kako će završiti. Rijetko pogriješim.

Nije rijetkost da se, argumentima priklješten, sugovornik odluči za "Molit ću za tebe" opciju za kraj razgovora, uz naravno zauzimanje stava "sad tek vidiš moju velikodušnost" kojim pokušava doći do aure nadmoćnosti. Ovisno od osobe koja mi to uputi odgovaram u rasponu "Ja ionako već razmišljam umjesto vas" pa do "Neka hvala, radije molite za Sotonu time ćete biti efikasniji" (ideja iz veselog stripa "Normalnog" Boba Smitha) ili "Nemojte, ne želim imati nikakve veze sa zločincima/pervertitima/zaglupljivanjem" (ovisno o čemu smo već pričali).

Molitva sama po sebi je besmislena i kontadiktorna. Prvo, svemogući bog je i sveznajući prema tome jasno je kako bi takav trebao znati i reagirati i bez patetičnog cviljenja. Drugo je to što bi sve teme za molitvu trebale biti unutar definicije božje volje - znači molitva je objašnjavanje bogu, svemogućem i sveznajućem, da je pogriješio (ili će pogriješiti, svejedno). Stavimo li se sada u kožu tog našeg imaginarnog boga zatrpanog sa stotinama milijuna molitvi dnevno zapaziti ćemo kako je takva molitva zapravo ključni dokaz nemanja povjerenja u njega - znači ti pohlepni, sebični malodušnici automatski završavaju na crnoj listi...

Poneki će mi krenuti objašnjavati kako je molitva utjeha, samomotivacija ili nešto slično. Super, no istovremeno je i najgori mogući oblik toga - umjesto bogu koji ne čuje, ne mari niti reagira daleko je efikasnije uputiti iste riječi samome sebi. Naravno da ni taj smiješni i beskorisni ritual ne treba zabranjivati dok je osoban i ako ga radi odrasla, razumna osoba no jednako tako ta bi se osoba trebala suočiti s činjenicom da se takav čin ne može racionalno opravdati pa je kao takav podložan kritici, ismijavanju ili ostalim normalnim ljudskim reakcijama na takve pojave.

srijeda, 12.07.2006.

Razlika

Vjera je osoban čin, religija je iskorištavanje tog čina. Praktički svaka veća religija se nekoliko puta raspadala kroz povijest upravo zbog različitih načina iskorištavanja koje su zastupale frakcije (kršćani su posebno efikasni što se raspadanja tiče). Što je najbolje od svega, za napredovanje u religijskoj strukturi vjera je nebitan faktor. Vjeruje li papa Beno XVI? Pojma nemam, ali jedino što je relevantno po tom pitanju jest njegova riječ. Kredibilitet po tom pitanju se zasniva na tome vjerujete li njemu.

Ako ste vjernik, zapitajte se vjerujete li u boga ili vjerujete svećeniku.

Ekskomunicirajte crkvu.

ponedjeljak, 10.07.2006.

Tako mi piše u zvijezdama...

Nerijetko me potpuno zatekne očito mnogima uobičajeno pitanje "Koji si znak?" jer mi zaista horoskop nije na pameti, tim više ako je sugovornica (jer iz meni neznanih razloga žene su dominantna većina tih ispitivača) do tog trenutka govorila suvislo. Vremenom sam stekao naviku da zbunjenost uzvratim odgovorom "Alkoholičar" koji ima i prednost filtera. Na takav će se odgovor oni kojima je horoskop zaista nešto značajno u životu uvrijediti i promijeniti temu (što mi daje priliku da ostanem pristojan) a oni koji to ne doživljavaju ozbiljno traže da to objasnim pa mogu završiti sa "O horoskopu ne mogu razgovarati trijezan" (što mi daje priliku da ispadnem duhovit).

Horoskop je glupost bez ikakve osnove u životu i svijetu koji nas okružuje. Svejedno da li onaj u tri crtice koji zagađuje praktički sve novine ili preseravanja sa stelarnim kartama. Da je to samo zabava dokonih i sredstvo za prijevaru naivnih glupana, u tome praktički ne bi bilo neke štete. Nažalost, horoskopi su prije svega sredstvo za iskrivljavanje zdravog skepticizma koje se od "Pokaži mi da ima smisla" pretvara u "Možda tu nečega i ima" i to je prvi korak trovanja zdravog razuma koji vodi do religija, feng-shuija, modnih revija, nogometnih utakmica...

Ne nasjedajte. Svaki horoskop je laž neke pohlepne zle osobe. Čak i ako ona sama u to vjeruje to joj nije izgovor. Oni koji svoj život po njima ravnaju trebaju profesionalnu pomoć, ostalima je malo smijeha dovoljno da se odmaknu od tog zaglupljivanja.

subota, 08.07.2006.

O svim grijesima...

Ok, jedan kratki: Kako kršćani vole govoriti, Isus je preuzeo na sebe sve (baš sve) grijehe i iskupio ih na križu. To znači da je on bio najgori zločinac svih vremena (bar u trenutku pribijanja) i po tadašnjem pravu potpuno zaslužio to što ga je snašlo.

Drugi: Zapitajte se po čemu su "muke Isusove" toliko posebne - tisuće drugih su pogubljene na identičan način u to doba, a nakon tog doba i na daleko gori način. Usput, to je ništa prema vizijama kršćanskog pakla. Usput, samo oni koji vjeruju da pakao postoji zaslužuju da idu u njega.

Treći: Isus je imao pravedno suđenje. Tvrdio je svakava čudesa, razbijao okolo i polagao pravo na vladanje nad svima u državi. Da to danas netko radi, jednako bi zaglavio na sudu i ako ne bi bio u stanju argumentirati svoje tvrdnje bio bi osuđen za remećenje javnog reda i mira, uništavanje imovine, prevaru, krivo predstavljanje... Naravno, ako ne bi bio poslan na obavezno liječenje u ustanovu zatvorenog tipa.

petak, 07.07.2006.

O perverzijama i pervertitima... i obitelji

Najveći perverznjak u Hrvatskoj je u posjeti najvećem perverznjaku na svijetu i tvrdi da je u Hrvatskoj ugrožena obitelj. Riječ je naravno o Bozaniću i Ratzingeru, pridjev najveći im dodjeljuju njihovi sljedbenici, a perverzni su upravo u onom seksualnom smislu te riječi.

Sve što dvije zrele osobe rade u krevetu (ili više osoba ili jedna osoba ili u kuhinji ili na vešmašini...) je njihova stvar dok su obije suglasne s time i ne nameću to drugima. Znači samo po sebi tu nema perverzije - neovisno o spolu, položaju, načinu... Ako se neka vrsta spolnog odnosa nameće bilo kome to je silovanje, što nije perverzija nego zločin (i može biti različite težine, naravno). Recimo, braniti nekome upotrebu kondoma ili seks prije braka jest silovanje te osobe - samo uspuna napomena jer nam je danas tema ipak malo kompleksnija.

Uzevši u obzir gore navedeno, netko naivniji bi mogao pomisliti kako seksualnih perverzija nema - ili je svjesno i suglasno ili je silovanje. I tu bi se prevario zato jer postoji celibat. Naravno, ako je nekome nametnut to je isto zločin, no za vjerovati je kako postoje ljudi koji pri svijesti dobrovoljno pristaju na to (recimo iz pohlepe, kao jedan od mogućih motiva). I upravo dvojica nastranih muškaraca sa kojima sam počeo ovaj tekst su ili takvi perverznjaci ili bezočni lažovi (mada jedno ne isključuje drugo). A celibat jest seksualna perverzija jer je seks sam po sebi ljudska potreba (poput potreba za zrakom, gladi ili žeđi), prema tome svojevoljno ga uskraćivati samome sebi jest protuprirodno i slijedom toga perverzno.

Najbizarnije u cijeloj priči jest to da su se oni kao takvi našli brinuti oko obitelji - i to jedino zbog pohlepe koja ih goni. Obitelj je posljednji ostatak upravljanja sudbinama ljudi koje je u feudalizmu doseglo svoj vrhunac (nestali su i pleme i selište, na primjer). Notorna je laž da roditelji moraju biti ovisni jedno o drugom (a pogotovo podložni, kako u crkvenoj definiciji žena mora biti podložna muškarcu da bi bila funkcionalna obitelj) pa da bi mogli odgajati djecu. Djecu mogu odgajati samo roditelji (ili roditelj ili rođaci ili roditelji i njihovi partneri ili čak potpuni stranci) kojima je stalo do te djece i koji brinu za njih. Naravno, to bi bilo daleko lakše kad ne bi bilo upravo ovakvih predrasuda koje nameću perverznjaci (da li itko razuman može vjerovati da je ijednom djetetu bolje u recimo domu u Brezovici nego što bi mu bilo kod usvojitelja samca - koji usput budi rečeno nema šanse usvojiti dijete jer nije "obitelj").

Čemu se oni toliko trse oko toga? Zbog novaca. "Obitelj" po njihovoj definiciji im je glavni izvor prihoda (za zlatne kaleže i druge bitne stvari). Od vjenčanja koje ne predstavlja apsolutno ništa drugo nego "dozvolu za seks" (a najsmješnije što se perverznjaci pozivaju upravo na svoju perverziju kao vrijednost koja im daje "pravo" da izdaju takve dozvole), do svih ostalih obaveza (krštenja, pričesti...) na kojima ubiru svoj danak a nemaju apsolutno nikakvu vrijednost ni za roditelje a ni za djecu.

Bahati, pokvareni perverznjaci. Treba žaliti njihove žrtve - sve one koji vjeruju da je "obitelj" vrijednija od roditelja i djece.

PS (kao odgovor na mailove): egzibicionizam također nije perverzija - u većini slučajeva ljudi koji upražnjavaju takav seks (na otvorenom, javnom mjestu...) idu za tim da mogu biti uhvaćeni na djelu a ne za time da ih zaista netko i gleda (a manjina koja treba i stvarnu publiku zna i gdje se voajeri sakupljaju). Ukoliko se pak dogodi i da neki slučajni prolaznik nabasa na sam čin, tada on u njemu sudjeluje bez svoje volje, no ne nužno i protiv nje. Realno većina ljudi će biti znatiželjna ili zabavljena time, no onih nekoliko uskogrudih moralista koje bi to zasmetalo, oni se mogu u duhu ovog teksta smatrati silovanima (mada je to vjerojatno najblaži oblik silovanja koji može postojati te ga tako treba i tretirati). Izuzetak je naravno egzibicionizam (pogotovo namjerni) pred djecom koji spada u zločin silovanja djeteta kao i bilo koji drugi oblik spolne aktivnosti sa/pred djecom. I postoji jedna bizarna činjenica, katolici koriste pedofiliju kao sredstvo zastrašivanja od homoseksualnosti (odnosno drugih oblika spolnosti koje osuđuju) metodom "ako je to normalno onda će sljedeće biti pedofilija" i time potpuno negiraju samo silovanje (koje je u osnovi pedofilije kao zločina). Istovremeno, Katolička crkva je, globalno gledano, organizacija sa najvećim brojem poznatih pedofila u svojim redovima, i to čak ni ne računajući sve vjernike nego samo svećenike.

petak, 30.06.2006.

Fetva... I tolerancija.

Jučerašnji post (onaj sa Alahom i Googleom) mi je donio prijetnju u mail. Polupismenu, priglupu tako da nije dobra ni za sprdnju.
Lako je za pogoditi da je "muslimanski" intonirana, no zanimljivo je kako je retorika gotovo ista kao i kod "kršćanskih" koje sam kroz godine primao. Red prijetnji, red patetike, opet prijetnji pa na kraju čista i potpuna nemoć... Jadni li su i ti bogovi kad ih takvi "brane".

No svejedno, to me potaklo na pitanje poštovanja i tolerancije. To što je nešto nekome sveto, nimalo me se ne tiče, niti me se ne treba ticati (ili bilo koga drugoga, pogotovo ako ne dijeli iste religijske vrijednosti). Sama "svetost" nečega nije osnova za poštovanje, jedino ako poštujem neku osobu to će mi biti temelj da imam obzira i prema vrijednostima do kojih ta osoba drži. Tu su još dvije stvari bitne, prva je da poštovanje treba zaslužiti i onda ga očuvati. Druga je da uglavljivanje krivnje automatski poništava vrijednost nečeg "svetog" (no to je dovoljno česta pojava da pripremam jedan post samo o tome pa će tamo biti opširnije).

Što se tolerancije tiče, nikakva religija ili crkva (ne vjera, to je osoban čin, o toj razlici će isto uskoro osvanuti post) ne može propisivati nikakva pravila nikome tko nije dobrovoljno (idealno bi bilo i da je sposoban donjeti samostalnu odluku) pristao na to da bude član te crkve. I najbitnije u tome jest da najgora kazna koju crkva može i smije propisati jest izopćenje (izbacivanje). Time se jasno razgraničuje da sve što je toj crkvi sveto je sveto samo unutar te crkve i nitko nema nikakva prava to nametati van te crkve. Konkretno, ako ja iz Biblije i Kurana isčitam da su Isus Nazarećanin i Muhamed bili biseksualci (imali i hetero i homoseksualne odnose), možemo eventualno o tome argumentirano raspravljati, no to nije nikakvo svetogrđe jer oni nisu za mene nimalo sveti niti me se tiču nečije dogme koje govore suprotno. A ako nekoga vrijeđa to što mislim (što podrazumjeva da i govorim to što mislim) to nije moj nego njegov problem - jer što ako bi mene (odnosno moju religiju) vrijeđalo da netko misli da je Isus bio Krist ili Muhamed Prorok i tražio da se takvo razmišljanje zabrani/kazni/izbriše/poništi? Bilo koji vjernik mora biti svjestan da se njegova vjera tiče samo njega samoga i da dok što on vjeruje toleriraju drugi ljudi jednako on treba tolerirati druge ljude koji ne vjeruju u isto.

četvrtak, 29.06.2006.

Koliko ima bogova?

Nerijetko se najdominantnije religije danas zajednički nazivaju Abrahamovskima (Ibrahimovskima u nekim od njih) i to obuhvaća ne samo sve moguće oblike i sekte kršćanstva nego i judaizam i islam - svi oni priznaju makar Stari zavjet i makar deklarativno jednog, istog boga. Upravo ovo zadnje je ono gdje se najbolje ocrtava besmisao religije zasnovane na mitovima ljudi sa bijednim znanjem o svijetu koji ih okružuje.
Nerijetko sam kao izgovor iz debatiranja o religiji (jer zaista mi se kojiput ne da s budalama raspravljati) koristio početak prve bože zapovjedi pa zaključio da se ono "bog tvoj" ne odnosi na mene i da je to kraj mog religijskog iskustva. Zapravo toliko često da mi je gotovo i promakla suptilnost te zapovjedi, koja definitivno zaslužuje detaljniju logičku analizu.
Prije svega, to je prva, znači i temeljna božja zapovjed koja daje okvir za funkcioniranje svega ostaloga. I prilično je konzistentna kroz sve te religije i prijevode, podsjetimo se: "Ja sam Jahve/Gospodin, bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene". Jednostavno i jasno, definira odnos vjernika i njegovog boga - ali na potpuno suprotan način od važećih dogmi. Jahve se izjašnjava da je on bog svog vjernika, i u istoj rečenici potvrđuje postojanje cijelog panteona drugih bogova (valjda uključuje i Tora i Zeusa i ostale), samo što ih taj vjernik ne smije štovati. Uostalom da je taj Jahve zaista jedini bog, cijela bi zapovjed bila potpuno bespredmetna. Prevedemo li tu zapovjed na lokalni kvartovski, "ak' si BBB onda samo DINAMO, buraz" - što ne negira nego i nagovještava postojanje cijele nogometne lige (ubacite si ime lokalnog mužjačkog krda i loptoguračkog okupljališta ako ste u nekom drugom kvartu).
Uostalom, i Kuran kaže "Alah je velik" što govori o tom (pretpostavka je istom) bogu da nije sam (jer se znači pretpostavlja da postoje i bogovi za koje se može reći da su mali). Što pogotovo dobiva smisao ako tu rečenicu proširimo sa "Internet je veći, a ima i Google".

Izopćenje

Iz jedne vatikanske najave moguće je isčitati kako će ono koje imaju i oni koji izvedu pobačaje biti ekskomunicirani iz crkve. Neki su već požurili okarakterizirati taj potez kao "povratak u Srednji vijek", no Katolička crkva na to ima potpuno pravo. Kao institucija, crkva je zapravo privatni klub koji određuje pravila ponašanja svojih članova, te ima sva prava procijeniti zbog kršenja kojih će nekome opozvati članstvo u klubu.
Naravno, postavi li se takav postupak u kontekst kako ta ista crkva djeluje kad njeni svećenici siluju djecu (poput recimo župnika-pedofila Čučeka), jasno je kako je to još jedan primjer dvoličnosti te grupe ljudi. Jasno im je kako bi držeći se istih kriterija za druga kršenja svog kodeksa vrlo brzo ostali sa mizernim brojem članova (vjernika) a to im je direktan udar po džepu. A to si pak ne bi mogli dopustiti.

srijeda, 28.06.2006.

Malo o čudotvornim izlječenjima

U stvari pitanje sa bloga Scotta Adamsa: Zašto vaš bog diskriminira invalide amputate?
Oni koji boluju od nekakve boleštine koja ih proždire iznutra mogu se nadati "izlječenju" ali nikad nikome još nije ponovo izrasla ruka ili noga. A da od sve djece na svijetu koja su ušetala u minska polja nijedno to ne zaslužuje, bilo bi onda dobro znati koji je kriterij.

Muke Isusove...

...su uzaludne ako ljudi nisu grešnici (kako je on, jelte, umro za iskupljenje grijeha). A ako se i ne pokaješ na kraju to je ionako samo još jedan grijeh koji je, po defaultu, već oprošten. Prema tome pravi vijernici trebaju promicati grijeh da Isusova smrt ne bi bila uzaludna.

nedjelja, 27.03.2005.

Nedjelja poslije...

Upravo svojim najznačanijim blagdanima kršćanstvo pokazuje svoje korijene u onom istom poganstvu koje prezire, svoju neoriginalnost i svoju zadrtost.

I Božić i Uskrs su stari, prapovijesni praznici, bez ikakve veze sa nekakvim Isusom iz Nazareta ili kojim drugim "prorokom". Božić je zimski solsticij, kroz brojne generacije najstrašniji dan u godini, onaj koji nosi zebnju hoće li Sunce sutra ponovo izaći. Uskrs je proljetni ekvinocij, ratarski dan početak novog rodnog ciklusa, zora nove godine koja se budi. To su dani, pogotovo solsticij, kada je ciklus Zemljinog puta oko Sunca najočitiji, predstavljaju vidljivu, mjerljivu promjenu, nešto konkretno i bez sumnje važno.

Od Sumerana naovamo, sve su religije obilježavale te dane, razdoblje između ta dva datuma je bilo najteže doba godine. Kršćanstvo je, kao i masu puta do tada jednostavno preuzelo svetkovanje, ponajviše iz Židovstva i pokušalo tu krađu zamotati svojim idolom. Time svaki pokušaj komunikacije o drugim korijenima tih praznika postaje napad na dogmu, na vjeru samu.

Tu je i onaj, zapravo najzabavniji dio cijele priče od dva "najvažnija momenta" u cijelom kršćanstvu. Božić, kao Isusov navodni rođendan se obilježava na dan njegovog rođenja, točno istog datuma svake godine. Smrt i "uskrsnuće" te iste individue šeta datumom iz godine u godinu, i po mjesec dana. Ne, naravno da nije bitno kako se taj dan računa (prva nedjelja nakon punog mjeseca koji se dogodi u noći...) nego je bitno kako bi taj Isus jedne godine trebao umrijeti sa 30 godina i tri mjeseca a druge sa 30 godina i četiri mjeseca. Objašnjanja nema, jednostavno zato jer ti dani nemaju nikakve veze sa nečijim životom ili umiranjem. Obična bajka za malu djecu i one koji se boje, neće ili ne mogu upotrebljavati vlastiti um.

ponedjeljak, 21.03.2005.

Vražji agenti...

Na današnji dan, prije tri godine, Ivan Pavao II je priznao "veliki broj" slučajeva seksualnog zlostavljanja djece koje su počinili svećenici, te ih optužio za "pridruživanje vragu".

Zanemarimo sada lokalnog šestinskog zločinca i to da ga lokalna crkva kroz usta dnevnog propovjednika u novinama i dalje pokušava proglasiti nevinim, preskočimo globalni mafijaški pristup koji je crkva napravila kako bi sakrila tragove, uništila dokaze i zastrašila žrtve a da bi izbjegla pravedu i kažnjavanje zločinaca te prešutimo sve sociološke i psihološke analize koje ukazuju kako je samosakaćenje celibatom, odnosno potajno kršenje istog sa krinkom "moralnog autoriteta" jasan put u devijantno ponašanje te kod praktikanata ostavlja teške mentalne posljedice i iskrivljenu percepciju svijeta.

Pretpostavimo kako možemo potisnuti gađenje, kako samim zlom tako i strukturom tog zla - koje nije samo u počinjenju nego i prikrivanju, laganju i ponovnim napadima na žrtve. Pokušajmo analizirati što je to papa rekao - i to teološki. Njegova riječ unutar te crkve jest riječ posebne težine, i upravo formulacija "pridruživanje vragu" je ona koja treba biti osnova analize.

Prihvatimo li dualnost kao herezu (bog je samo dobro i dobro ne treba zlo da bi opstojalo), poglavar katoličke crkve priznaje infiltraciju (i do biskupske časti) sotoninih sljedbenika u vlastite redove. Kako taj sukob dobra i zla, prema nauku same crkve, traje od početaka vremena, malo je vjerojatno da se vrag toga dosjetio tek u zadnjih par desetaka godina. To sa sobom nosi određena objašnjenja, recimo sve se zlo u Bibliji (kojeg ima jako puno) može pripisati autorima na đavoljem platnom spisku. Povijesna zlodjela također, naravno i sav govor mržnje koji koriste Jezerinac, Kustić, onaj smiješni Kaćunko i brojni drugi. Sve su to sljedbenici vraga koji su u najboljoj maniri Jamesa Bonda navukli halju umjesto fraka, stavili križ umjesto leptirke, potegnu misno vino umjesto votke-martinija i trude se uklopiti u okolinu sa svojim skrivenim nakanama. Bar nam tako kaže papa...

četvrtak, 03.03.2005.

Papa Borg

Još jedan starac umire, kao i brojni prije njega. Predstava je već počela, pune se novine... Izgovaraju brojne molitve, proglašava ga se najvećim pozitivcem na svijetu od posljednjeg proglašenog pozitivca... Uzalud, naravno, no nikog od tih "molilaca" ta uzaludnost neće ponukati da preispita osnovanost i ostalih laži koje s molitvama dolaze u paketu. Operira ga se zahvatom zbog kakvog je do prije par stotina godina ta ista crkva koju on predstavlja ubijala i mučila.

Predstava se bliži kraju, scenu mahanja s prozora smo ne tako davno mogli vidjeti i u Brešanovom "Maršalu"... Sada se kao vrhunska parodija Stephena Hawkinga spominje i računalni sintetizator govora... Nije bitno može li taj umirući starac misliti, bitno je mahati i nerazumljivo mumljati naivcima koji se okupljaju kao muhe. Svi oni "Super show" "idoli" potpune anonimnosti i beznačajnosti trebaju sjesti i gledati kako umire stari profesionalac - i što se sve treba poduzeti da bi kamere i reflektori ostali upereni u željenom smijeru.

srijeda, 02.03.2005.

Ljubiti Franjino dupe

Jutros je netko pokucao na moja vrata. Kad sam ih otvorio ugledao sam uredan, pristojan par. Muškarac je prozborio prvi:

Josip: "Dobro jutro! Ja sam Josip, a ovo je Marija."

Marija: "Dobro jutro! Došli smo te pozvati da ljubitš Franjino dupe s nama."

Ja: "Molim?! O čemu pričate? Tko je Franjo i zašto bi želio ljubiti njegovo dupe?"

Josip: "Ako poljubiš Franjino dupe, On će ti dati milijun kuna, ako nećeš On će ti razbiti pičku."

Ja: "Ha? Što ste vi, neki bizarni mafijaši?"

Josip: "Franjo je milijarder, čovjekoljubac. Franjo je sagradio ovaj grad. Franjo posjeduje ovaj grad. On može raditi štogod On poželi, i On ti želi dati milijun kuna ali ne može dok ne poljubiš Njegovo dupe."

Ja: "To baš i nema nekog smisla. Zašto..."

Marija: "Tko si ti da propituješ Franjin dar? Ne želiš milijun kuna? To ne vrijedi jedne puse u dupe?"

Ja: "Pa možda, kad bi bilo za stvarno, ali..."

Josip: "Pa onda dođi i poljubi Franjino dupe s nama."

Ja: "Ljubite li vi Franjino dupe često?"

Marija: "O da, stalno..."

Ja: "I on vam je dao milijun kuna?"

Josip: "Pa, ne. Ne dobiješ novac dok ne odeš iz grada."

Ja: "I zašto vi dvoje niste otišli iz grada?"

Marija: "Ne možeš otići dok te Franjo ne pozove, ili ne dobiješ novac i još ti On razbije pičku."

Ja: "Znate li ikoga tko je ljubio Franjino dupe, otišao iz grada i dobio milijun kuna?"

Josip: "Moja je mama ljubila Franjino dupe godinama. Otišla je iz grada lani i siguran sam da je dobila novce."

Ja: "Što niste razgovarali odtad?"

Josip: "Naravo da nismo, Franjo to ne dozvoljava."

Ja: "I na temelju čega mislite da će vam On zaista i dati te novce kad niste nikad razgovarali nisakim tko je te novce dobio?"

Marija: "Pa, On ti dale malo tu i tamo prije nego odeš. Možda dobiješ povišicu, možda dobiješ malo na lotu, možda pronađeš sto kuna na pločniku."

Ja: "Kakve to veze ima s Franjom?"

Josip: "Franjo 'zna ljude'."

Ja: "Žao mi je. ali ovo mi izgleda kao bizarna prevara."

Josip: "Ali to je milijun kuna, možeš li zaista propustiti takvu priliku? I zapamti, ako ne ljubiš Franjino dupe On će ti razbiti pičku."

Ja: "Možda da odem vidjeti Franju, porazgovaram s Njim, pa da mi On kaže..."

Marija: "Nitko nije vidio Franju, nitko ne razgovara s Franjom."

Ja: "Pa kako onda ljubite Njegovo dupe?"

Josip: "Ponekad Mu samo pošaljemo pusu i mislimo na Njegovo dupe. Inače ljubimo Alojzijevo dupe, pa on prenese."

Ja: "Tko je Alojzije?"

Marija: "Naš prijatelj. On nas je naučio svemu što znamo o ljubljenju Franjinog dupeta. Sve što smo trebali napraviti je bilo odvesti ga na večeru par puta."

Ja: "I vi mu vjerujete na riječ kad vam kaže da ima neki Franjo, i da Franjo želi da ljubite Njegovo dupe, i da će vas Franjo nagraditi?"

Josip: "O, ne! Alojzije ima Franjino pismo koje je dobio prije puno godina koje sve to objašnjava. Evo ti kopija, uvjeri se sam."

Alojzijev memorandum
1. Ljubi Franjino dupe i On će ti dati milijun kuna kad napustiš grad.
2. Pij alkohol umjereno.
3. Razbij pičku onima koji nisu kao ti.
4. Hrani se zdravo.
5. Franjo je ovo izdiktirao osobno.
6. Mjesec je napravljen od zelenog sira.
7. Sve što Franjo kaže je ispravno.
8. Operi ruke nakon što koristiš zahod.
9. Ne pij alkohol.
10. Jedi svoje hrenovke u pecivu, bez dodataka.
11. Ljubi Franjino dupe ili će ti On razbiti pičku.

Ja: "Ovo izgleda kao da je pisano na Alojzijevom memorandumu."

Marija: "Franjo nije imao papira."

Ja: "Imam osjećaj da kada bi provjerili rukopis ustanovili bi da je Alojzijev."

Josip: "Pa naravno, Franjo je diktirao."

Ja: "Mislio sam da si rekao kako nitko ne može vidjeti Franju?"

Marija: "Ne sada, ali prije puno godina On je govorio nekim ljudima."

Ja: "Mislio sam da ste rekli da je čovjekoljubac. Kakav to čovjekoljubac razbija pičku ljudima jer su drugačiji?"

Marija: "To Franjo želi a Franjo je uvijek u pravu."

Ja: "Otkud ti to?"

Marija: "Stavka broj 7 kaže 'Sve što Franjo kaže je ispravno' i to je meni dovoljno!"

Ja: "Možda je vaš prijatelj Alojzije to sve izmislio."

Josip: "Nema šanse! Stavka broj 5 kaže 'Franjo je ovo izdiktirao osobno'. Osim toga stavka broj 2 kaže 'Pij alkohol umjereno', stavka broj 4 kaže 'Hrani se zdravo' i stavka 8 kaže 'Operi ruke nakon što koristiš zahod'. Svatko zna da su te stvari ispravne, stoga i ostatak mora također biti ispravan."

Ja: "Ali stavka 9 kaže 'Ne pij alkohol' što se ne slaže sa stavkom 2, a stavka 6 kaže 'Mjesec je napravljen od zelenog sira' što je jednostavno pogrešno."

Josip: "Nema kontradikcije između stavki 9 i 2, stavka 9 samo pojašnjava stavku 2. A što se tiče stavke 6, nikad nisi bio na Mjesecu pa ne možeš biti siguran."

Ja: "Znanstvenici su prilično pouzdano utvrdili da je Mjesec napravljen od stijenja..."

Marija: "Ali nisu sugurni da li je to stijenje sa Zemlje ili se formiralo u svemiru, stoga isto tako može biti i od zelenog sira."

Ja: "Zaista nisam stručnjak, ali mislim da je teorija o formiranju Mjeseca u svemiru napuštena. Osim toga, ne znati otkud je stijena neće ju pretvoriti u sir."

Josip: "Ha! Upravo si priznao da znanstvenici griješe, a mi znamo da je Franjo uvijek u pravu!"

Ja: "Znamo?"

Marija: "Naravno da znamo, stavka 7 tako kaže."

Ja: "Kažete kako je Franjo uvijek u pravu zato jer tako piše u popisu, a popis je ispravan jer ga je Franjo diktirao, a to znamo zato jer i to piše u popisu. To je cirkularna logika, nimalo drugačije nego reći 'Franjo je u pravu zato jer On kaže da je On u pravu.'"

Josip: "Konačno počinješ shvaćati! To je pravi blagoslov kad netko počne shvaćati Franjin način razmišljanja."

Ja: "Ali... ma nema veze. A što je to sa hrenovkama?"

Marija: =porumene joj obrazi=

Josip: "Hrenovke, u pecivu, bez dodataka. To je Franjin način. Sve ostalo je pogrešno."

Ja: "Što ako nemam pecivo?"

Josip: "Nema peciva, nema hrenovke. Hrenovka bez peciva je pogrešna."

Ja: "Bez kečapa? Bez senfa?"

Marija: =izgleda potpuno šokirana=

Josip: =viče= "Nema potrebe za takvim izrazima! Prilozi bilo koje vrste su pogrešni!"

Ja: "Znači ako uzmem kiselog kupusa i unutra nasjeckam hrenovke, to ne dolazi u obzir?"

Marija: =zabije si prste u uši= "Ovo ne želim čuti. La la la, la la, la la la."

Josip: "To je odvratno. Samo bi neki zli perverznjak to mogao jesti..."

Ja: "Ali to je dobro! Ja to jedem stalno."

Marija: =onesvjesti se=

Josip: =uhvati Mariju= "Da sam samo znao da si ti jedan od tih ne bi ni trošio svoje vrijeme. Kad ti Franjo bude razbijao pičku, bit ću tamo, brojati novce i smijati se. Poljubit ću Franjino dupe za tebe, ti bezpecivni, rezanohrenovkasti kupusojedaču."

Nakon toga je Josip odvukao Mariju do auta koji ih je čekao, te su se odvezli.

-----------------------
Prijevod djela "Kissing Hank's Ass" Rev. Johna Hubera © Rev. John Huber
Izvornik se nalazi na http://www.jhuger.com/kisshank.mv

četvrtak, 27.05.2004.

Utjeha

Ne tako davno prijateljica mi je izgubila oca i brata. Poznavao sam ih obojicu, oca nešto bolje jer sam mu par dana pomagao oko računalne sigurnosti u tvrtki. Donosio nam je pivu, već utočenu u čašu, "jednu za majstora a drugu da majstor ne pije sam"... Praktički svaki put je bila druga piva u čaši: žuja, laško, stela, guiness, paulaner, bavaria... A on se odnosio kao da nema nikakve razlike, piva je piva. Kad sam ga pitao, odgovorio mi je "Ne budi sitničav. Sve to isti konj piša."

To sam joj ispričao kad smo se sreli pred koji dan, prvi put zapavo nakon sahrane. Pogledala je negdje preko mog ramena i malo smo odšutjeli. Da, njen je otac bio pragmatičan, liberalan i skeptičan. Ni ona ni brat nisu bili kršteni, kad je trebala biti kuma prijateljici koja se udavala to je svećeniku bio strašan problem. Pitala je oca zašto to nisu obavili rutinski pa joj je rekao "neću ti braniti, pa te nisam ni tjerao na to" - znam za tu epizodu jer je i mene pitala za savjet kako da se postavi prema toj svadbi i krštenju.

Nazvala me jutros, čitala je ovo. Rekla mi je kako zna da on nije vjerovao, ni ona ne vjeruje - ali razmišlja kako bi bilo dobro da su njih dvojica sada na nekom ljepšem, boljem mjestu...

I jesu. U njenim, pa i u mojim uspomenama. Kako su i meni moji djedovi još uvijek tu, kako tu i tamo svome sinu ispričam koju priču o njima... I nadam se kako će i ona svojim klincima, kad ih bude imala, pričati o djedu i ujaku - jer iako ih nikad neće upoznati, ne znači da ih nikad nisu ni imali. A smatram kako je to daleko ljepše od bajalica i laži koje religija nudi.

srijeda, 12.05.2004.

Lažni Mesija

Prvi od teksotva o liku koji je rasprostranjen kao sinonim za boga u ovim krajevima. Tema ovoga je tvrdnja kako je upravo Isus iz Nazareta nositelj titule Mesije/Krista/Pomazanika. Ostale teme vezane uz taj lik (povijesno postojanje, mučenje, suđenje, "čuda", nemoral...), kao i uz ostale biblijske priče biti će u kasnijim tekstovima kako bi praćenje tema bilo jednostavnije.

Metodologija kojom ću se koristi je uglavnom ukazivanje na kontradikcije unutar sam Biblije kojima ruši vjerodostojnost samoj sebi, no biti će i ukazivanja na ostale propuste u logici, neslaganja sa povijesnim dokumentima ili znanstvenim spoznajama. Sad natrag na temu.

Potka cijelog Novog zavjeta, a time i kršćanstva, jest da je Isus iz Nazareta Krist odnosno Mesija kako je naviješteno u proročanstvima u Starom zavjetu. Da bi se ta tvrdnja imala logički smisao trebaju se ostvariti sva proročanstva koja definiraju Mesiju, što za Isusa iz Nazareta ne vrijedi.

Meni osobno najdraže je ono iz Izaije (7:14) - "Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!" kojeg ponavlja i evanđelje po Mateju (1:23) "Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!"

Čak i ako u ovom trenutku prihvatimo Marijino djevičanstvo, hej, malom su dali ime Isus! I to piše odmah u Mateju 1:25 "Ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus." U cijeloj se Bibliji ime Emanuel ni ne spominje osim u ta dva citirana stiha. Čak ni kao Isusov naimak iz djetinjstva... Samo ovime cijela priča s proročanstvima logički pada u vodu.

Drugi je dobar primjer taj što Mesija treba biti potomak Davidov - pa evanđelje po Mateju i po Luki prate nasljednu liniju od Davida do Josipa. Al' on mu nije ćaća! Nije ni primirisao dok se mali nije rodio - eto piše gore u Mateju 1:25... Logički gledano otpada ili bezgrešno začeće ili preci do Davida - a oboje bi trebalo biti ispunjeno da bi mali mogao postati Krist.

Ima ih još, ali i ova dva dobro opisuju tvrdnju iz naslova...

utorak, 11.05.2004.

Nedjelju im ljutu

"Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." (evanđelje po Ivanu, 5:17)

Sad mi se ne da raspravljati oko dana sabata (subota ili nedjelja) - ima vremena za to. Ovo je posljedica jednog razgovora večeras, o pravima čovjeka kao radnika. Ukratko, neradna nedjelja se ni ne dotiče rješavanja problema izrabljivanih radnika - oni se samo prenose u ostale dane, a sama činjenica neradne nedjelje daje onom poslodavcu koji već izrabljuje radnike opravdanje za daljnje izrabljivanje. I nitko mu to ni ne brani, sve su kontrole bačene u nedjelju.

Crkva ponovo počinje napad za promjenu odluke suda - i to očito planski, što je vidljivo iz naručenih anketa gdje je jasno kako će "većina" ispitanika biti protiv rada nedjeljom kada je postavljeno sugestivno pitanje i kad je preko 70% ispitanika iz mjesta koja ni nemaju dućan koji radi nedjeljom! Drugi je pokazatelj koordinirane akcije birani medijski nastup raznih svećenika i satelita sumnjive intelignecije (od saborskih zastupnika do predsjednica sindikata) - gotovo potpuno bez prigovora.

I sad se vraćam na večerašnji razgovor koji je povod ovog teksta... Sa aktivistom udruge za zaštitu potrošača. Koji šute oko ovoga toliko da to boli. A njihov prezidente izjavljuje kako "kao važan osobni izvor nadahnuća za svoje djelovanje ističe i društveni nauk Crkve."

Da, vrećice s logotipom ili bez su ključno pritanje za svakog potrošača, i to su tako dobro riješili da se sve praši. Postoji jedna riječ koja dobro ocrtava takvu karakternu osobinu (a preciznu definiciju izgovara lik Rade Šerbedžije u filmu "Variola vera"). I postoji dobro pitanje vezano uz tu karakternu osobinu koje odgovara toj udruzi i takvom predsjedniku i takvim aktivistima...

Gdje ste sada pizde?

Znati i vjerovati

Nerijetko sam sebe zateknem kako raspravljam razliku između ateista i agnostika. Neki ljudi ta dva pojma shvaćaju kao gradaciju nevjerništva, neki smatraju da se ateistom izjašnjava onaj koji želi pobijati vjeru dok je agnostik onaj koji ne vjeruje sam za sebe...

Uvriježeno je tumačenje kako je agnostik netko tko ne zna da li bog postoji (u nekim iteracijama da ga to ni ne zanima), dok je ateist onaj koji tvrdi kako bog ne postoji... Uostalom iz te sam definicije i uzeo naslov ovog bloga.

To tumačenje, iako nosi upotrebnu vrijednost u svakodnevnom životu, nije ispravno. Oba pojma (u četiri značenja, svaki sa i bez prefiksa a- koji nosi negaciju) mogu smisleno stajati jedan pored drugog, svaki sa svojim značenjem. Korektna definicija bi bila kako je gnostik netko tko zna da li bog postoji, a agnostik netko tko ne zna postoji li bog. Teist je pak onaj koji vjeruje kako bog postoji, a ateist je onaj koji ne vjeruje u postojanje boga.

Većina teista koje srećem su istovremeno i agnostici, tako da to nije međusobno isključiva mogućnost. O samom pitanju vjere i vjerovanja, možda već sutra...

Za kraj, još jedna, "pivska" definicija ta dva pojma: "agnostik je lijeni ateist"... :)

ponedjeljak, 10.05.2004.

Kako može netko biti siguran da boga nema?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Razum iznad religija

Ako bog želi spriječiti zlo a ne može
onda nije svemoguć.

Ako može a ne želi
onda je zao.

Ako može i želi
otkud zlo?

Ako niti može niti želi
čemu ga zvati bogom?

Epikur

O ovom blogu...

Čemu ovo? Jednostavno zato jer mi je dosta toga da se gluposti, neznanje i laži cijene na bilo koji način.

Jasno mi je kako ovo neće promijeniti puno, no možda će nekome tko misli svojom glavom ovo malo olakšati/razvedriti život, dok će nekome tko ne misli nego sluša malo zagorčati život.

Ovo nije osmišljeno kao mjesto za širenje religijske netrpeljivosti ili diskriminacije, nego jednostavno kao mjesto religijske slobode: slobode od religije. I nije protiv neke specifične religije, nego (ako je baš potrebno odabrati takav stav) protiv svih, iako će vjerojatno najviše vremena biti posvećenoj onoj najraširenijoj ovdje upravo zato jer najviše truje moju okolinu.

Ovdje ću objavljivati kritičke tekstove o evidentnim lažima u religijskim tekstovima, o religijskim ikonama... O gluposti, nemoralu i zlu svećenstva... Možda i koja aktualna tema, kad se za to ukaže potreba.

Bez polemika i komentara (tko baš želi da nešto vidim može pokušati mailom na nemaboga@net.hr) - ovaj je blog zapravo nekakav moj komentar, ako nekog i potakne na reakciju super, samo ne ovdje.

Uživajte...

Linkovi:

Straight dope
Govor Bertranda Russella
Drugačiji pogled na Isusa
Urban legends
Biblija Hrvatske biskupske konferencije
Kissing Hank's Ass